Postoje raznolika neugodna stanja koja djeluju banalno onima koji od njih ne boluju, ali koja mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života oboljelih. Ogledni primjer toga je migrena, za koju se pretpostavlja da od nje pati oko 15% odrasle populacije. Vjerojatno većinu ljudi iznenađuje to što je čovječanstvo poslalo čovjeka na Mjesec, a još uvijek ne može dati konačan odgovor na pitanja o uzrocima i liječenju migrena i nekih drugih, naizgled jednostavnih poremećaja.
OPSEŽNA SIMPTOMATOLOGIJA
Za početak, važno je uzeti u obzir simptomatologiju migrene kako bi se uvidjela njena ozbiljnost. Glavobolja je čest bolni poremećaj koji povremeno iskusi gotovo svaki čovjek, a nastaje zbog istezanja ili upale na bol osjetljivih struktura, vazodilatacije ili produljene mišićne kontrakcije. Međunarodna klasifikacija glavobolja navodi jasne odrednice svakog tipa glavobolje, čime se mogu izbjeći nejasnoće oko toga što jest, a što nije migrena. Migrena je obilježena recidivirajućom glavoboljom srednje do jake jakosti, a traje od 2 do 72 sata. Bol je pulsirajućeg karaktera i osjeti se najjače na jednoj polovici glave- po čemu je i dobila ime hemikrania što na grčkom označava jednu stranu glave, iako manji udio oboljelih ima bilateralne bolove. Napadi mogu biti pogoršani fizičkom aktivnošću i znaju ih pratiti:
mučnina
povraćanje
preosjetljivost na vanjske stimulanse
Zanimljivost je da do trećinu migrena prati aura, kratkotrajno stanje izražene promjene percepcije dobro poznato epileptičarima. Prolazni neurološki ispadi u migreni mogu između ostalih uključivati i vidne simptome poput scintilirajućeg skotoma, osjetne ispade ili poremećaje govora.
ZNANSTVENI POKUŠAJI
Prva moderna hipoteza o nastanku migrena polazište je pronašla u suspektnom poremećaju krvnih žila. Liječnici su polčetkom 20. stoljeća povezali pulsirajuću glavobolju s vazodilatacijom kranijalnih krvnih žila. Navedena pretpostavka da je riječ o poremećaju tonusa krvnih žila tek je djelomično potvrđena kada su u drugoj polovici stoljeća antihipertenzivi ušli u široku primjenu te je kod korisnika beta-blokatora zabilježeno smanjenje učestalosti i jačine migrene.
Zanimljivo je što ljudi koji pate od migrena, poremećaja koji se povezuje s vazodilatacijom, češće istovremene boluju od Raynazdivig fenomena i Prinzmetalove angine. Jednostavnost i ljepotu isključivo krvožilne etiologije pokvarila je činjenica što na migrenu mogu utjecati i neki drugi lijekovi poput antikonvulziva, antidepresiva. Cijela zbrka s raznim lijekovima dovela je do toga fa je za migrene propisivano mnoštvo lijekova koji su davali naznake pozitivnih učinaka, a liječnici su ih propisivali bez gotovo ikakvog znanja o njihovom mehanizmu djelovanja.
Devedesetih godina prošlog stoljeća su se na tržištu pojavili prvi lijekovi koji specifično djeluju na migrene. Nazvani su triptani jer su bazirani na triptaminu, a zapravo predstavljaju nastavak ideje o krvožilnom uzroku migrena. Triptani se uzimaju za vrijeme trajanja migrene, za razliku od npr. propanolola koji se koristi kao profilaksa. Otkriveno je da triptani djeluju kao agonisti serotoninskih receptora u kranijalnim krvnim žilama čime uzrokuju vazokonstrikciju i smanjuju lučenje protuupalinh neuropeptida, time značajno uklanjaju simptome migrene i skraćuju njeno trajanje.
NOVIJI PRISTUPI
U pravilu, liječenje jedne bolne epizode započet će specifičnom terapijom. Pokušat će se na migrenu utjecati najjednostavnijim NSAIR lijekom poput ibuprofena. Dodaje se antiemetik u slučaju da migrean uzrokuje povraćanje, a poneka se toj standardnoj terapiji doda i kofein zbog njegovog vazokonstrikcijksog djelovanja. Ako ta kombinacija ne suzbije simptome, pristupa se nešto specijaliziranijim lijekovima poput triptana. Liječenje migrena je težište stavilo na prevenciju u kojoj se koristi već spomenuti propanolol.
NEOBIČNE POVEZNICE
Prema posljednjim istraživanjima, postoji povezanost između dojenačkih kolika i migrena. Kolike su još jedno u nizu čestih stanja bez poznatog uzroka. Predloženo je nekoliko hipoteza od kojih se jedna zadržala:
Pretpostavka je da kolike uzrokuje neka minorna gastrointestinalna smetnja, najvjerojatnije zaostali plin. Međutim, zanimljiva je korelacija zmeđu kolika i migrena. Djeca i adolescenti koji su kao dojenčad patili od kolika, imaju 6.6 puta veću vjerojatnost u kasnijoj dobi bolovati od migrena za razliku od vršnjaka koji nisu patili od kolika.
Još neke brojke ukazuju na nasljednu etiologiju i povezanost migrena i kolike. Naime, šansa da ce dijete imati koliko je 2.6 puta veća za djecu čije majke pate od migrena.
Također jjedna zanimljiva činjenica je povezanost žvakanja žvakaćih guma i migrena. Istraživanje je provedeno na 30 ispitanika drednje dobi od 16 godina. Svi su patili od migrena i žvakali žvakaće gume. Kada su prestali žvakati, kod 26 se stanje poboljšalo, a kod 19 migrean je potpuno nestala. Zanimljivo je što je pri žvakanju došlo do relapsa migrena kod svih participanata.
Migrena je stanje o kojem je napravljeno velik broj pojedinačnih studija sa zanimljivim rezultatima, a svako to istraživanje tek je početak jedne nove hipoteze i daljnjih istraživanja. Nakon nekoliko tisućljeća, migrena još uvijek izmiče izlječenju koliko joj se god znanost blizu primakla.
REFERENCE
Vida Demarin, Vlasta Vuković :Migrena - patogeneza, dijagnostika, klinička slika. Medix 2005.
Watemberg N, Matar M, Har-Gil M, Mahajnah M- The influence of excessive chewing gum use on headache frequency and severity among adolescents. Pediatr Neurol. 2014 Jan
Oliver Sacks : Migraine-Understanding a Common Disorder, 1993.