Zdravo društvo, evo nakon nekog vremena ponovo se vraćam temama iz oblasti medicine. Bio sam poprilično zauzet ali sada sam našao vremena da pišem o onome što volim.
Danas govorimo o Osteomijelitisu u okviru pedijatrijske populacije.
To je entitet, odnosno bolest, koja obuhvata inflamaciju koštanog tkiva. Izazvanu infektivnim uzročnicima odnosno bakterijama. Statistički najčešći izazivač je Staphylococcus Aureus čak u 85% slučajeva. Pored nje, neki od ostalih izazivača su Pseudomonas, Salmonella (značajan izazivač u neonatalnom periodu i kod imunokompromitovanih bolesnika), H. Influenzae tip B (mada u poslednje vremene ovaj izazivač je sve manje zastupljen iz razloga uvođenja obavezne vakcijacije za ovu bakteriju).
Zahvaćene su metafize dugih kostiju, sa čestom komplikacijom koja se naziva Septički artritis. To podrazumeva širenje infekcije sa kostiju na zglobni prostor. Infekcija kostiju nastaje hematogenom diseminacijom bakterije (podrazumeva ulazak bakterije u krvni tok i njen put sa udaljenog mesta do kosti, odnosno mesta gde će izazvati infekciju). Iako je to najčešći način nastanka, infekcija može nastati i direktnim prodorom izazivača iz bliže okoline, kao i u sklopu traume ili hirurških intervencija.
Klasifikacija bolesti obuhvata tri klinička oblika:
I Akutni osteomijelitis
II Subakutni osteomijelitis
III Hronični osteomijelitis
Klinička slika ove bolesti obuhvata prisutnost febrilosti, iritabilnost kao neke od opštih simptoma i znakova uz jako izražen lokalni nalaz. Lokalni nalaz obuhvata kliničke znake prisutne na kosti koja je zahvaćena inflamatornim procesom. On obuhvata odsustvo spontahin pokreta zahvaćenog ekstremiteta, bol, otok, crvenilo, odbijanje deteta da se osloni na zahvaćenu nogu.
Algoritam dijagnostike obuhvata klinički nalaz koji treba da pobudi sumnju na nastanak osteomijelitisa, a nakon toga upotrebu Radiografije, Scintigrafije, krvih kultura kao i osnovnih analiza krvne slike sa leukocitarnog formulom i reaktantima akutne faze. Ukoliko je zahvaćen i susedni zglob, može se vršiti punkcija zglobnog prostora radi izolacija uzročnika.
Izvor Wikimedia commons Creative Commons Attribution-Share Alike 4.0 International
Komplikacije nisu česte, ali se mogu desiti i obuhvataju Duboku vensku trombozu, Patološke frakture, Poremećaj rasta kostiju. Neki autori smatraju da je i septički artritis komplikacija bolesti.
Lečenje može obuhvatiti medikamentozni i/ili hirurški tretman. Lečenje se sprovodi antibioticima širokog spektra kao empirijska terapija (pre otkrivanja konkretnog uzročnika u kulturama uzetih iz krvi) a nakon otkrivanja se prelazi na jasno usmerenu terapiju. Antibiotici izbora za empirijsku terapiju su Nafcilin ili Oksacilin. Hiruski se može drenirati sadržaj iz zahvaćenog zgloba ili se može lečiti primarno mesto infekcije na kostima ukoliko infekcija nije reagovala na inicijalnu antibiotsku terapiju ili su razvili komplikacije.
Reference:
Pedijatrija - Udzbenik za studente medicine, Prof. dr Vojislav Perišić; Prof. dr Borisav Janković