Koliko su nisko spuštene ljestvice u Hrvatskoj potvrđuje i najnovija priča oko povećanja kreditnog rejtinga zemlje. Naime, agencija Standard&Poor’s je nakon više od šest godina hrvatski kreditni rejting iz kategorije “smeće” (BB+/B) podigla na investicijsku razinu (BBB-/A-3). To je u svakom slučaju pozitivna vijest iako treba dodati da je Hrvatska tako došla u kategoriju gdje su već godinama, uz neke druge zemlje, primjerice, i Bugarska i Rumunjska.
Iz Banskih dvora taj su pomak, zbog kojeg bi državi i pojedincima možda mogle pojeftiniti kamate, ali i u zemlju doći pokoji investitor, odmah protumačili kao potvrdu “ispravnosti smjera” koji u zadnje dvije i pol godine provodi aktualna vlada. Sljedećih dana bit će vjerojatno još više glorifikacija tog “velikog iskoraka” iako je već iz ocjena stručnih krugova, posebno onih bankarskih, razvidno kako to pozdravljaju, ali na to gledaju s priličnom zadrškom.
Čak je i čelnik Hrvatske narodne banke Boris Vujčić kazao da, iako je ovaj pomak očekivan i zaslužen, rad na provođenju strukturnih reformi treba ostati prioritet kako bi se ostvarile više stope gospodarskog rasta. Upravo taj rast, koji imaju zemlje srednje i jugoistočne Europe (neke i do 5 posto) jedino može preokrenuti negativne trendove s kojima se suočava Hrvatska zbog niskih stopa rasta koji nikako da dosegne barem 3 posto.
Posljedica toga je kontinuirani pad obujma industrijske proizvodnje, smanjenje broja radnih mjesta te zbog toga masovno iseljavanje uglavnom mlađeg, vitalnog, dijela stanovništva. Takvo će stanje u zemlji i ostati dok se ne provedu te strukturne reforme prije svega u javnoj upravi i pravosuđu te stvaranju uvjeta za poslovanje koje će investitorima dati barem približno jednake uvjete kakve imaju u Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj…
No, to bi značilo da stranke na vlasti ne bi više mogle više provoditi uhljebljivanja svojih podobnika na svim razinama, a njihova čelništva prakticirati nepotizam, dok se korupcija, mito, u iznosu od 10 posto cijene posla, ili više, ne bi podrazumijevala. No, umjesto prema tom cilju, Hrvatska zadnjih godina klizi prema dolje. Tako je sada primjerice za mjesto čelnice Nacionalnog parka Krka potrebna ne jedna, nego dvije stranačke iskaznice - jedna HDZ-a i druga HNS-a.
Pritom ne treba previše osuđivati samu Nellu Slavicu koju je ministar Tomislav Ćorić, baš kao i ranije premijerovog ujaka, imenovao na tu poziciju, a da o tome ništa nije znao. Dama je shvatila u kakvom sustavu se živi i nije puno polagala na svoje stručne reference nego je očito sve dala na stranačku podobnost. Duplu, za svaki slučaj. Nešto slično je odavno shvatio i Josip Stojanović Jolly, šibenski poduzetnik, koji gotovo redovito pobjeđuje na državnim natječajima i dobiva kredite državnih banaka.
Za takav uspjeh, zna Jolly, ne može mu škoditi ako ministru financiju Zdravku Mariću pokloni kartu za utakmicu Vatrenih u Rusiji i još njihovo prijateljstvo verificira na odista neobičan način – tako da omalenog ministra stavi na svoja gorštačka ramena kako bi član Vlade dobro vidio što se događa na terenu. Isto tako, mudar je Jolly, neće štetiti poslovanju njegovih tvrtki ako njegov luksuzni mercedes završi u dvorištu ministrice Gabrijele Žalac samo nekoliko dana nakon što je potpisao ugovor za nabavu autobusa splitskog Prometa koji se financiraju novcem iz njenog ministarstva.
Takva praksa je postal toliko uobičajena da ministrica ni nakon što je njen suprug tri mjeseca vozio taj automobil nije znala je li ga njena majka, na čije je ime, kako se poslije pokazalo, bio ugovor o najmu, već kupila, ili iznajmila, ili će ga tek kupiti. Sada je netragom nestao kako bi se prikrili tragovi nečega što se zapravo u Hrvatskoj podrazumijeva. Unatoč svemu tome, Vlada će ostati na broju, ministrica u sedlu, a svi znamo ili barem osnovano sumnjamo što je bilo posrijedi, ali eto nije se zbog iznenadnih okolnosti uspjelo provesti do kraja.
No, ta smiješna situacija sa stranačkim iskaznicama u slučaju izbora čelnice Nacionalnog parka Krka, kao i ova s poslom nabave autobusa za 50 milijuna kuna i mercedesom čije je najmanja cijena 50 tisuća eura, samo su vrh ledenog brijega koji godinama potapa Hrvatsku. Zbog toga zemlja ne ide naprijed, stoji u mjestu dok je drugi zaobilaze i dolaze na ljestvice ispred nje.
U godini uoči hrvatskog predsjedanja Europskom unijom bilo bi za očekivati da će se premijer zemlje kojoj će pripasti ta čast pohvaliti nekim planom kako ćemo se nakon zastoja približiti po standardu, kupovnoj moći, rastu BDP-a, nekim zemljama srednje Europe ispred kojih smo ne tako davno bili, a sada su nam prilično odmaknuli. Umjesto toga, iz Banskih dvora se izlazak iz kategorije “smeća”, gdje nema nijedne članice EU-a (osim Grčke koja još otplaćuje cijenu bankrota), koristi kao potvrda “ispravnosti smjera” kojim sadašnja garnitura vodi ovu zemlju. Otužno.
Foto: Siniša Kalajdžija/Hina
My blog posted with SteemPress : https://teleskop.hr/kolumne/otuzna-hrvatska-plenkovic-se-hvali-time-sto-nam-kreditni-rejting-vise-nije-smece/