Kada je sunce osetilo da puzi preko istočnog horizonta, videla se Raodah kako puca u spavaću sobu njenog sina. Jutro je pozdravio kokokan penis iz svih krajeva sela kako bi se uticalo na mladu udovicu sve češće izgledalo neugodno.
Zašto ne, smjer u smeru kazaljke na satu je skoro pokazivao pravo na broj šest, ali samo dete se nije probudilo od sna. Ne samo nervozno, već polako, Raodahovo lice izgleda toliko uznemiravano nakon što se vidi da ponašanje njegovog deteta nije uobičajeno.
"Udin je brzo budan, već dan", reče Raoda nakon desne strane u krevetu svog sina. Ili u svijetu svog sna, riječ je ignorisao Udin.
"Udin se probudimo, čak i ako kasniš u školu", Raodahove reči blago su potresle telo njegovog sina. Međutim, kakav svet snova, Udina se ne probudi.
Snijeg udina i dalje je jasno zvučao u Raodahovim ušima, čineći ga sve neprijatnim. Jastuk sa desne strane tela njegovog sina polako je snimljen kasnije u pukulkannya prema Udinovom licu.
"Udiiin, probudi se". Ne saslušajući, ali osećajući da je udarac podupireo u njegovo lice, Udin je odmah povukao loptu. Izgleda malo smešno za odgovor njegovog djeteta, donosi uticaj Raodaha kako se osmehuje proterivanje njegovog srdžbu prema sinu.
"Ah, majka, uznemiravaj Udinov san," Udinov spontani pozdrav vidio je kako joj majka osmehuje.
"Snovi, snovi. Sada se brzo tuširate i nije vam dugo da idete u školu ".
"Škola, škola ponovo. Udin lenji da ide u školu. Dosadno je ", odgovorio je Udin dok je pao glavom na jastuk. Kakav šok Raoda, nije mogao verovati da će njegov sin tako pričati.