Povezanost ljudi s prirodom je zapisana u našim genima, na žalost zbog genetičkih mutacija koje su uvjetovale stvaranje psihopatije, ljudska bića se sve više ponašaju poput virusa, uništavajući pri tome i prirodne resurse od kojih su ovisni. U zadnjih nekoliko stotina godina dogodila se stanovita industrijska eksplozija koja je dodatno otuđila ljude od prirode, stvorili su se urbani centri koji broje na desetke milijuna ljudi, izrodile su se nove generacije ovisne o modernim sredstvima komunikacije, smećastoj hrani, konzumerizmu, reklamama i posvemašnjem ispiranju mozga. U tom sveopćem ludilu nemali broj ljudi želi pobjeći u osamu i sanja o vlastitom domu u divljini ili životu u što manjem selu. Jesu li ljudska bića osuđena na propast u društvu koje obožava urbane sredine, urbanu “kulturu”, urbanu modu, urbanu tehnologiju i koje ismijava sve što dolazi sa sela ili iz prirode?
Spoznaj sebe
P.D. Ouspensky na interesantan način objasnio kako su ljudi u traganju za osobnim duhovnim napretkom pratili tri tradicionalna puta “učenja”: put fakira (trening tijela), put redovnika (trening srca – empatije) i put jogija (trening uma – intelekta), no da na žalost u duhovnom i spiritualnom smislu milenijima nisu uspjeli napredovati već su dogmatizirali religije ukopavajući ih u tri opisana puta. Ouspensky je naveo kako napredak ljudskog bića ovisi o “četvrtom putu”, točnije kombinacije sva tri tradicionalna puta razvoja i osobnih elemenata jedinstvenih za svako ljudsko biće. Zbog jedinstvenosti “četvrtog puta” ne postoje pisane upute o tome kako njime kročiti i kako uspjeti u tom naumu osim jedne jedine stavke “spoznaj sebe i svijet oko sebe”.
Takvo što je jako teško ispoštovati jer iziskuje ogromnu količinu energije i rad na sebi koji traje cijeli život.
Taj put je u mnogo čemu u startu zablokiran, ne samo zbog ponerizacije društva već i zbog stanovitog “silovanja” našeg mozga, našeg bitka, naše psihe, koje dolazi sa svih strana.
Više ovdje: