Kada razgovaram s nezadovoljnim novinarima Hrvatske radio televizije, a takvih je na Prisavlju jako puno, oni gotovo za sve probleme optužuju jednog čovjeka koji polako poprima karakteristike mitskog bića. Formalno nije na čelnoj poziciji, nikada ne nastupa u javnosti, njegove izjave je gotovo nemoguće pronaći u arhivima hrvatskih medija, ono malo što je napisano o njemu treba triput provjeriti, ali to mitsko biće iz prisavske magle kontrolira sve procese na javnoj televiziji.
Može ne baš pretjerano talentiranog novinarskog početnika preko noći pretvoriti u „zvijezdu” s odličnim primanjima, odabranim sretnicima može ponuditi lukrativan ugovor u vanjskoj produkciji, a nepoćudnima, doslovno, onemogućiti pojavljivanje čak i u slabo gledanim trećerazrednim emisijama. Onima koji mu se osobito zamjere može, a često i hoće, uništiti golu egzistenciju.
Tajanstveni čovjek iz z sjene je Mislav Stipić, ravnatelj jedinice Poslovanje HRT-a, kojeg naši sugovornici opisuju kao moćnog čovjeka iz drugog plana koji donosi sve bitne odluke. Iako je teško procijeniti stvarnu moć raznih rasputina koji spletkare iza kulisa, a osim toga znamo da su nezadovoljnici uvijek pomalo skloni pretjerivanju, kada je riječ o Mislavu Stipiću ima podosta uvjerljivih argumenata koji potvrđuju da su njegova moć i utjecaj znatno veći od važnosti njegove nominalne funkcije.
On je jedan od onih ljudi koji nemaju jasan svjetonazor i visoke etičke standarde u svom javnom djelovanju. Stipićevi ciljevi su vrlo jednostavni, čak bi se mogli nazvati i pomalo sirovima jer se svode na golu pohlepu za novcem i moći. Ako se kojim slučajem pojave velike ideje, one su samo krinka koja omogućava da se lakše dođe do cilja.
Tako se u rijetkim napisima o Stipiću može pročitati da je promijenio čak pet političkih stranaka. Ali je zato u posljednjih dvadesetak godina vrlo prisan s Darinkom Kosorom, predsjednikom Hrvatske socijalno-liberalne stranke, s kojim se poznaje još iz vremena kada su bili perspektivan kadar Saveza socijalističke omladine Hrvatske.
Kosor je na vrhu zagrebačke organizacije dočekao prve demokratske izbore, a u ranim devedesetim izbija i prva afera koja povezuje ne samo predsjednika HSLS-a i njegova prijatelja Mislava Stipića, nego i Hrvoja Vojkovića, bivšeg ministra i ljubitelja istočnjačke filozofije.
Kao omladinski aktivisti Stipić i Kosor su raspolagali značajnom imovinom Saveza socijalističke omladine, ali u demokraciji više nije bilo lukrativno nastupati pod kompromitiranim imenom iz komunističkog vremena pa su svoju organizaciju, mora se priznati vrlo inovativno, preimenovali u Parlament mladih, pripojili je udruzi Hrvatski sokol te potom prodali nekretnine trećim osobama.
Navodno su zaradili pristojne novce koji su im omogućili dobar start u prvim danima hrvatskog kapitalizma. Svjedoci iz tog vremena tvrde da je uništena kompletna dokumentacija svih tih pravnih i financijskih transakcija.
Stipić je bio i član skupine koja je desetak godina kasnije pokrenula novi projekt pod zvučnim imenom „Otok znanja” koji je također pod istragom Državnog odvjetništva, zbog sumnje da je državu oštetio za 4,3 milijuna kuna.
U medijima se moglo pročitati da je Stipićev prijatelj Siniša Grgić osnovao udrugu „Otok znanja” i da je ta udruga odmah pobijedila na javnom natječaju Fonda za privatizaciju te je ta Udruga preuzela više milijuna vrijedan hotelski kompleks Koločep. Pritom se Udruga, pokazalo se, lažno obvezala da će u idućih pet godina uložiti 200 milijuna kuna u ugostiteljske kapacitete i cijeli otok pretvoriti u edukacijski centar.
Nekako u isto vrijeme Stipić i Grgić su iz Europskog pokreta Hrvatska i Europskog doma Zagreb izgurali su kompromitiranog Ljubomira Čučića te preuzeli i te nevladine udruge. Grgić je tada izabran njihovim predsjednikom, Stipić je postavljen za glavnog tajnika, a Damir Novinić u obje udruge član središnjih odbora. Potom je isti trojac inicirao i osnivanje udruge Hrvatski izvoznici s ekonomskim analitičarom Antom Babićem.
Ne treba podcijeniti ovo društvo kojemu pripada i bivši ministar kulture Jasen Mesić koji je sa Stipćem u vrlo dobrim odnosima, a poznato je da ga je žustro branio u gotovo svim saborskim debatama. Ekipa je očito dobro organizirana, planski bira institucije koje će osvojiti, a kada izabere „žrtvu”, sve radi sustavno, i na druge staze.
Grupa je tako bacila oko i na HRT u vrijeme kada je čelnik Programskog vijeća HRT-a bio Đuro Popijač koji je u to vrijeme bio i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. On je pripremio Stipićev dolazak na televiziju 2008. godine, pomogavši mu da postane tajnik HRT-a. Stipić je svojedobno demantirao da je Popijačev čovjek iako je jasno da bez njegove potpore ne bi mogao doći na HRT.
A onda, godinu dana kasnije, uspio je doći na sam vrh HRT-a. U to je vrijeme vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja postao Josip Popovac koji je, kažu dobro upućeni izvori s Prisavlja, na tu funkciju došao uz pomoć Stipića.
Zanimljivo je da je tada, dakle 2009. godine, u Programskom vijeću HRT-a bio i Stipićev prijatelj Siniša Grgić. Očito je da su radili po načelu ja tebi, ti meni jer je Stipić predložio Grgića u Programsko vijeće, a onda je Grgić velikodušno lobirao za Stipića.
Kada je 2012. godine došao u nemilost Gorana Radmana, Stipić je napustio HRT i podigao tužbu. Povukao je stare veze pa ga je Darinko Kosor zaposlio u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Zbog toga je Kosor zaradio kaznenu prijavu jer je navodno trgovao utjecajem.
Nakon što je na vlast došao HDZ Tomislava Karamarka, koji je za glavnog ravnatelja postavio Sinišu Kovačića, Stipić se ponovno vraća na HTV. Kako je s HTV-om bio u sudskom procesu, potpisao je s Kovačićem nagodbu kojom se HTV obvezao da će mu isplatiti oko 85 tisuća kuna s obrazloženjem da ga je HRT diskriminirao po političkoj osnovi te da mu je narušio čast i ugled. Naš izvor s Prisavlja tvrdi da je nagodba krajnje neuobičajena jer je na kraju sve troškove platio HRT.
Josip Popovac trenutno je ravnatelj Hrvatske agencije za elektroničke medije, na tu funkciju je došao uz pomoć Mislava Stipića, koji je, usput rečeno, i Damiru Noviniću, prijatelju iz Europskog doma, osigurao mjesto ravnatela Produkcije na HRT-u.
Oni koje bolje poznaju Mislava Stipića ističu da je riječ o vrlo lucidnom i sposobnom operativcu koji nema previše etičkih dvojbi kada izabere cilj koji treba ostvariti. Njegovi kritičari ističu da je zlopamtilo i da ne zaboravlja onima koji su mu se na bilo koji način suprotstavili. Tvrde da je on glavni pokretač kaznenih progona novinara koji su se usudili kritizirati stanje na televiziji.
Zanimljivo je da Mislav Stipić na svojoj Facebook stranici postavlja uglavnom postove o napuštenim psima i mačkama, što bi nas valjda trebalo navesti na zaključak da voli životinje.
Bilo bi dobro da za Stipića možemo reći da voli i ljude, pogotovo novinare i slobodu medija, ali za takvo što nisam našao potvrdu u ovom malom istraživanju.
Objavljeno na Teleskopu : https://teleskop.hr/hrvatska/tko-je-tajni-vladar-hrvatske-televizije-o-kojemu-ne-znamo-gotovo-nista/