OVAJ SAM TEKST PRENJEO NA SVOJ FACEBOOK 31 prosinca 2014god. u 06:55 sati.
Hrvatska je stari vic o starom kinu. Elita je u ložama balkona, u kojima bolja polovica masturbira, a oni najgori mokre po sirotinji u parteru. "Šaraj malo!" - dovikuje nesretnik. A onda je na balkonu nastala opća uzbuna. Ivan Sinčić otišao je do kinooperatera i dehidrira se na elitu. Što tom mladiću pada na pamet?Kod nas je sve u okvirima elementarnih izlučevina, pa su takve i predsjedničke kampanje. Možemo li nekako u ovoj krizi, depresiji i utapanju, prežderane tajkune povući u dubine, za sobom?
Samozadovoljavanje hrvatskih dužnosnika
Kandidati za predsjednika RH izbjegavaju sučeljavanja, nerado daju izjave, paze da ne doznamo što misle. A misle malo ili samo na svoje elementarne potrebe. Gdje su se zametnule supruge i supruzi? Sve što radi hrvatski dužnosnik zapravo je samozadovoljavanje. Stoga je sučeljavanje predsjedničkih kandidata javno natjecanje u masturbiranju. Ja i samo ja! Desnica je u džepu, a neki glume ljevičare. A u džepu sića za parkiranje. Ne znam jeste li to primijetili, kada bi govorila Kolinda, kovanice su zveckale. Svi su samouvjereni, jer ih supruge lažu. Moj je veći - pitajte moju suprugu. A supruga je tamo daleko. Aktualni predsjednik RH Ivo Josipović navodno je srbijanski zet. Kako se to krije, može značiti da Hrvatskom upravlja Beograd. A koliko je sve to igra skrivača, da ne koristim ružniju riječ, pokazuje neugodna činjenica da je Josipović stigao na kraj svog mandata a da o prvoj dami RH ne znamo skoro ništa. Tko je budući prvi damac? Grabar ili Kitarović?
Nakon sramote na HTV4, na sučeljavanju na RTL-u pojavila su se sva četiri kandidata. Nacija je bila šokirana. Ivo Josipović svejedno je nastavio svoju taktiku skrivanja, odnosno odsutnosti. Ima poremećaj glede sna, tako da je njegova stalna pospanost više nego očigledna. Njegova polarna noć traje pet godina. Jedva se probudio i nešto pregrizao, i eno je opet odlutao. Stoji i spava, a TV domaćin pušta njegov playback, uz dopuštenje ZAMP-a. Još se nije rodio psiholog ili psihijatar koji će proniknuti kada je Josipović budan i što misli ili sanja. Milan Kujundžić umišlja da je blaženi Buda - u najduljoj noći u godini sebe je predstavio kao svjetlo koje dolazi. Možda je mislio na Josipovićev polarni mandat. Ivan Sinčić ukazao je na suštinu: dužničko ropstvo Hrvata. Za sada je Vilibor jedini kandidat za kojeg možemo biti sigurni da će nešto poduzeti. Kolinda Grabar Kitarović djelovala je privlačnije od trojice privjesaka. Nekako je sijala, zapravo sjajila, jače od svoje konkurencije. Ako pobjednika odlučuju strani diplomati, Kolinda će biti predsjednica RH, što je na neki način dobro za promociju Lijepe naše.
Fali nam Cicciolina
Prljavi politički inženjering u RH ide za približavanjem Franje Tuđmana i Josipa Broza Tita. Nakon što su otac i sin Goldstein pokušali sakriti sramotnu Titovu bježaniju na Neretvi, Drago Hedl napisao je za Jutarnji list dulji tekst o hrabrijoj strani Tita, glede ovozemaljskih užitaka. Svjetski poznatog zločinca Hedl prikazuje kao bezopasnog hedonista, pomalo nastranog. Maštao je o tome da se na njega onako sado-mazo pomokri neka poznata buržoaska glumica. Tito je izjavio da Amerikanci pokreću ratove da snime dobre filmove. Možemo dodati da su nas partizanski filmovi skupo stajali. Nakon što je Tito zasjeo u Beogradu, stigle su partijske i partizanske drugarice, dvorske maserke i sobarice, drugarica supruga, a navike ilegale su ostale. Tita nitko nije smio ometati dok bi "razvijao fotografije", kako se na komunističkom dvoru zvalo skrovito masturbiranje poglavara. Aleksandar Ranković uspio je snimiti samo Titovo dahtanje u tamnoj komori. Bio je grijeh dati Titu na raspolaganje rasnu ženu poput Jovanke Budisavljević.
Tito se kompromitirao s degutantnim sletovima na stadionu JNA, kada bi zavaljen na improviziranom prijestolju poput nastranog rimskog imperatora promatrao ples curica svih naroda i narodnosti. Djeca su pripremana na žrtvu - usađeno im je obožavanje "najvećeg sina svih jugoslavenskih naroda". Navodno su mnogi Hrvati skloni soliranju u tamnim komorama, što dokazuje pad nataliteta, kao i pasivno držanje u ovoj totalnoj okupaciji i dubokoj depresiji. Banda nas zadužuje do kraja svijeta, a Hrvat ilegalno odlazi do umivaonika, narcisoidno uljepšava svoju ružnu facu, gasi svjetlo i onda u tami okreće očima, zamišljajući mokrenje zajedno s Cicciolinom. Hrvati su se navikli da vlast na njih mokri. To nas smiruje. Ante Tomić ima nešto veće prohtjeve. Ako niste znali, 2003. je za spas Račanova pornografskog mandata naručeno gostovanje Ciccioline u "Živom zidu", kao izraz onoga što Partija misli o narodu, ali je "gostovanje" porno dive ipak izostalo, jer je tražila prevelik honorar. Samo zato da razočaranim Hrvatima skrene pažnju na svoje ccicce. Sljedeći premijer RH započeo je svoju poslovnu karijeru prodajući fotografije obnaženih komada. Danas je Zoran Milanović pametniji, pa na ministarska mjesta postavlja žene s ogromnim cccciccccama. Ovdje trebamo razlikovati HTV-ovu emisiju "Živi zid" i istoimenu inicijativu, koja zagovara pravu akciju.
Titoisti uvijek isti
Možemo li Tuđmanovo pomirenje po krvnim zrncima nazvati bolesnim kolektivnim masturbiranjem. Udbaši su se smjestili gore, u ložama, a mi smo ostali u parteru, poredani kao pisoari. Osim što pomirenje po krvnim zrncima zvuči civilizacijski neprihvatljivo, u stvarnosti je bilo perfidna obmana Hrvata od strane titoista. Tuđman je do 1948. bio zagriženi staljinist, rigidni sovjet, pa onda titoist, da bi u RH vladao zajedno s titoistima, da bi titoistima ostavio ovu zemlju. Ranih 90-ih, pod okriljem lažnog "pomirenja partizana i ustaša", najveći hrvatski domoljubi lukavo su navučeni u "samostalnu" RH, zlostavljani i likvidirani bez milosti. Ono što nije uspjelo Jugoslaviji provela je Tuđmanova Hrvatska. Takvo smo pomirenje imali na Bleiburgu, na Križnom putu i na brojnim drugim stratištima. Možemo reći da je uz srbijansku agresiju na Hrvatsku i BiH, s likvidacijom hrvatskih domoljuba od strane Tuđmanove udbaške klike, dovršen genocid nad Hrvatima započet 1918. i proveden 1945.
Davor Butković donosi nam svoju božićnu radosnu vijest: sredinom 80-ih SKH je brojao 350 tisuća članova. Kada pribrojimo komunističke obitelji, nalazimo da je oko milijun i pol stanovnika RH vezano uz Partiju. Bili sposobni ili ne, pripadnici SDP-a i njegovih satelita imaju podršku skoro polovice birača u RH. Tomislav Karamarko je s punim pravom "proglasio ideju Tuđmanove pomirbe mrtvom, uglavnom zato što oni drugi ne žele neovisnu Hrvatsku". Tuđmanovo pomirenje velika je sramota za one Hrvate koji se nisu ogriješili kao komunistički kolaboracionisti. Tragedija političkog trenutka Hrvatske je činjenica da najmanje milijun njenih državljana ne podnosi hrvatsku nacionalnu ideju, da otvoreno mokri po svemu hrvatskom. U tome izokretanju uloga Butković nastupa kao novi Tuđman, pa poziva na novu "pomirbu ustaša i partizana". Tako je Franjo Tuđman postao zaštitni znak aktualne protuhrvatske petokolonaške histerije i to zasigurno ima svoje izvorište u Titovom vremenu, kako to spominje Manolić, ali je dizajn zapravo beogradski i srbijanski. Nakon što je Manolić ovih dana cinkao Tuđmana kao neizlječivog titoista, moramo provesti temeljiti povijesni revizionizam 90-ih. Titoisti su ubijali, masovno i pojedinačno, i to moramo imati u vidu kada promatramo "pomirbene" obmane 90-ih. Dakle, tko je bio Franjo Tuđman pokazuje njegov odnos prema Titu. Tko krade taj ubija, tko je ubijao taj krade. Kao i krađa, ubojstvo je stvar prilike. Napose ako nema nikakvih zakonskih sankcija za počinjeno nedjelo. Priča se da je Tuđman u Beogradu smaknuo Punišu Račića. Ako je tako, sve mu opraštamo. Pa i puštanje srbijanskog zločinca Željka Ražnatovića Arkana na slobodu. Što je Arkan znao o Tuđmanu da ga Tuđman pusti na slobodu? Što je Račan znao o Franji, da ga Franjo 90-ih ostavi na sceni? Je li Tuđman bio ucijenjen zbog njegove moguće uloge na Bleiburgu? Kome je Perković 1983. dao ključ od nesretne garaže u Münchenu? Sigurno je samo jedno: naloge za ubojstva hrvatskih domoljuba, kako u Jugoslaviji tako i u Hrvatskoj, donosio je titoist.
Za koga je radio Franjo Tuđman?
Imamo fenomen da se ideološki suprotstavljeni kandidati za predsjednika RH jednako pozivaju na Franju Tuđmana. Uvijek sam tvrdio da je gradnja kulta Franje Tuđmana velika pogreška i da ćemo to skupo platiti. Lažni ljevičari naglašavaju Tuđmanov iskazani i potvrđeni titoizam, dok desna strana pokušava to relativizirati s konstruiranom osobnom zahvalnošću Tuđmana prema Titu, a dobro znamo da Tito nije znao tko je uopće tamo neki Franjo Tuđman. Što je to Tuđman u Beogradu zgriješio i što je to Tito oprostio Tuđmanu? Iako u njegovom kazivanju o titoizmu Tuđmana ima puno istine, Manolić pokušava sve previše pojednostavniti, u smislu kontinuiteta titoizma, sve do ovih dana. Time bi cijeli život Josipa Manolića prividno dobio antifašistički slijed, time bi Manolić opravdao svoju blisku suradnju s Tuđmanom, kao i napuštanje Tuđmana u vrijeme kada se Tuđman nepristojno zgurao u ravninu s obožavanim Titom. Aleksandar Ranković završio je u kućnom pritvoru u Dubrovniku, Savka Dapčević Kučar našla se u kućnom pritvoru, a Tuđman je kao general JNA prošao "bez pakovanja" i domarširao u Zagreb, kao prilično sumnjiv hrvatski nacionalist, proizveden u opakom beogradskom Generalštabu.
Nije Tito predvidio raspad Jugoslavije, kako tvrdi Manolić, nego je beogradska velikosrpska politika to zacrtala. Albanci i muslimani svojim su natalitetom ugrožavali velikosrpske ambicije. Nisu se Kosovo i Republika Srpska osamostalili, nego su se Srbi ogradili od demografskog potopa od strane Albanaca i bosanskih muslimana. Iako je Tuđman zaista bio bolesni titoist, teško je svesti ga na projekt Tita. Prije će biti da je Beograd upoznao Tuđmanove mane i kreirao novog nacionalno osviještenog Tuđmana, koji je svjesno ili nesvjesno postao pogodan partner za srpske i srbijanske strateške ciljeve. Tuđman je zauzdao hrvatsku historiografiju da ne ide ispod 10 posto srbijanske "procjene" žrtava za Jasenovac, a najnovija istraživanja ruše to ispod jednog promila. Nakon toga je uslijedilo Tuđmanovo "pomirenje", pomoću kojeg je peta kolona u Hrvatskoj zadržala vlast. Dobrica Ćosič izjavio je kako su s Tuđmanovim potpisom za Daytonski sporazum, odnosno Republiku Srpsku u BiH, ostvareni svi srpski i srbijanski strateški ciljevi. Tuđman je prije Oluje upozoren da Srbi spremaju egzodus iz hrvatskih krajina u bosanske, sve za potrebe srpskog demografskog jačanja u BiH, uoči podjele BiH, koja je uz Tuđmanov pristanak provedena na štetu Hrvata. U opakom postupku sluđivanja hrvatske nacije izgrađen je kult Franje Tuđmana kao preobraćenog partizana i generala JNA, koji se prometnuo u velikog katolika i hrvatskog desničara, a posljednjih godina dolazi šokantno buđenje, za potrebe pete kolone. Dok nam Hedl u Jutarnjem listu servira hedonističkog Tita, Večernjak nam nudi knjigu i DVD o Franji Tuđmanu kakvog ne poznajemo. Time se Ivo Josipović i Zoran Milanović repozicioniraju na političkoj sredini, pa mogu računati i na glasove birača u RH koji nisu obožavatelji Tita. Kroatiziranje Tita i Tuđmana ima tu svoju kogovsku crtu. Kao i današnje kroatiziranje Ive Josipovića i Zorana Milanovića. Tko je bio Franjo Tuđman pokazuje današnje žalosno prosvjedno okupljanje hrvatskih branitelja na zagrebačkoj Savskoj cesti. Tuđman i njegov krug dali su braniteljima mirovine i invalidnine, branitelji su pasivizirani i odgurnuti na marginu političkog i društvenog života. Mnogi od tih branitelja svejedno obožavaju titoista Franju Tuđmana, pa je u braniteljskom šatoru na Savskoj cesti istaknuta Tuđmanova slika.
Tranzicijska obmana
Bila je to klasična podvala za Hrvate. Ranih 90-ih srbijanska agentura minirala je po Hrvatskoj židovska svetišta s ciljem da kompromitira hrvatsku nacionalnu ideju. Uvijek smo se pitali zašto su teroristi iz protuhrvatske skupine Labrador tako gospodski ispraćeni iz Hrvatske? Zašto oni nisu istraživani u Lori? Ako je vjerovati Manoliću, koji slovi kao dobro obaviještena osoba, koja je znala za sve podvale, javlja se mogućnost da je na čelu Labradora bio sam Franjo Tuđman. Tuđmanova izjava zbog njegovog čudnog prezimena, kako je sretan što nije židovskog podrijetla i što to nije niti njegova supruga, zapravo je tipično kogovsko sramoćenje Hrvata i Hrvatske. Tuđmanovo pristajanje na bolesnu brojku od 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu naštetilo je Hrvatskoj. Tuđmanovo slavno nacionalno pomirenje svelo se na likvidaciju hrvatskih domoljuba. Tuđman je predao Hrvatsku u ruke jugoslavenske mreže. Tuđman je zapustio hrvatsko gospodarstvo. Na sveučilištima u RH ostavio je komunističke predavače, čime je duhovno osakatio naciju. Na našim trgovima i ulicama zadržao je sramotno ime zločinca Josipa Broza Tita, koji je upravo nad Hrvatima počinio najgori genocid u povijesti ljudskog roda. Samozadovoljavanje Vođe zna biti nepodnošljiva pojava.
Kult ličnosti uvijek je negativna pojava, koja se povuče tek nakon što je šteta posijana. Kao i onaj Titov, kult Franje Tuđmana sporo odlazi. Ima tu svoju negativnu stranu da nam se kroz njega vraća kult Tita. Možda je Tuđman ostavio Titovo ime na našim trgovima i ulicama nadajući se da će Hrvati zamijeniti Titovo ime s njegovim, Tuđmanovim. Ako je tako, to je ipak bolesno. U svakom slučaju, riječ je o štetnoj psihopatologiji hrvatske nacije, koja se najprije veže uz nekoga, a onda tu osobu naši neprijatelji izvrgnu ruglu, sramoteći tako cijelu naciju. Kada se sudi takvoj osobi, sudi se Hrvatskoj. Sve su to pouzdane kogovske metode. Naravno da se nameće i pitanje tko je bio sam Josip Manolić, koji je zajedno sa Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem veći titoist od Tuđmana. Zapravo pitanja nema, jer svi znamo da je riječ o opakim osobama. Je li Manoliću konačno proradila savjest, ili se samo upustio u bolesno samozadovoljavanje. Ili je to njegova vježba za ispovijed pred Svevišnjem? Zamislite Josipa Manolića kako na Nebesima partizanski ignorira kadrovika Petra. "Nemoj me ništa pitati, sve sam opisao u svojim memoarima!"
Izvori: http://www.braniteljski-forum.info/content/16279-Manoli%C4%87-Franjo-Tu%C4%91man-bio-je-na-%C4%8Delu-Labradora i Dnevno.hr
