Nastavljam sa tekstovima o temi s kojom sam najviše upoznat. Napominjem da je ovo isključivo moje mišljenje i da sam većinu toga o čemu pišem isprobao na sebi.
Svrha svega zašto sam na Steemitu je da pokušam pojasniti svoje dugogodišnje istraživanje i mišljenje o ljudskoj prehrani i zdravlju. Također u planu je pokretanje web portala/bloga nakon što skupim nekoliko stotina dolara.
Većina namirnica koje čovjek unosi u organizam nema nikakve veze sa potrebama samog organizma, ili pak nutricionističkim vrijednostima. Bitan je samo miris, izgled i okus. Nažalost svelo se na to da čovjek danas živi da bi jeo, umjesto da jede da bi živio. Trbusi su nam stalno puni i sve se svodi na kuća - posao - hrana - kuća - hrana - hrana - još hrane - spavanje i tako cijeli život. Kroz vikend neka razonoda i idemo dalje.
Zapravo ljudi na "Zapadu" nisu ništa bolji od plemena u Africi koji preživljavaju i neznaju ništa osim toga. Barem tako mislimo. Možda su oni pametniji neko mi mislimo i imaju više vremena za sebe i uživanje u životu. Jer mi preživljavamo u životu. A ne živimo život kako bi trebali. Radimo minimalno 8 sati dnevno i 5 dana u tjednu za hranu i neke besmislene novotarije, dok mnoga plemena svega par sati tjedno troše na potragu i pripremu hrane, a ostatak vremena žive život. Kakav takav ali svejedno im je kad nešto poskupi, na burzi se nešto mijenja ili izađe novi model mobitela.
Neke laži o hrani slušamo već godinama pa i čitav život. Ali to ne znači da su istinite.
Prvo ću se dotaknuti teme o mesu.
Štetnost mesa
Jedna od najopsežnijih studija o ljudskoj ishrane svih vremena jasno je pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog porijekla imali najviše stope raka i kroničnih bolesti, te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog porijekla bio povezan sa štetnim učincima.
Jer što je meso? Leš životinje. I to je sve.
Životinje imaju osjećaje kao i ljudi (premda se neki ne slažu s time) i prestrašene su kad ih ljudi vode na klanje. Od šoka i stresa njihove nadbubrežne žlijezde luče ogromne količine adrenalina što mi pojedemo. Kad je životinja ubijena meso se počinje raspadati. Znači imamo nešto mrtvo, puno adrenalina, bakterija i još sve aminokiseline uništimo kuhanjem. Tu je netko lud.
Nisam baš stručnjak ali kako bi nam to trebalo dati snagu? Nešto mrtvo daje snagu? Nisam siguran. Obično živo stvara novi život, a mrtvo bolesti i smrt. Ili nešto nisam shvatio? Isto tako kuhanjem se uništava sve zdravo u povrću i voću i mislim da to isto nema smisla jesti, a pogotovo ne meso.
Ljudska crijeva su duga i meso se u crijevima raspada i to uzrokuje mnoge probleme. Jednostavno nismo dizajnirani za takvu hranu. Niti želudac ima dovoljnu kiselinu da bi započeo probavu toga kao kod mesojeda, niti imamo zube da bismo mogli komadati meso. Sad će neki reći da imamo očnjake. Ako su to očnjaci onda nekome trebaju naočale. Krava ima veće očnjake od nas.
Sad će mnogi, a pogotovo zagovornici paleo i slične prehrane reći da čovjek od nekad jede meso i životinjske proizvode. Možda, a možda je to ipak samo propaganda. Ako tako jede od nekad ne znači da je to ispravno.
Čovjek od nekad i vodi besmislene ratove, pa ne znači da je to ispravno. Malo smo naučili u zadnjih nekoliko tisuća godina.
Kao prilog ovoj tezi navest ću da u Hrvatskoj (Slavonija) i Srbiji (Vojvodina) ima nenormalno puno ljudi koji imaju rak, oboljevaju od dijabetesa, imaju razne kardiovaskularne bolesti, visok tlak... i sve ostalo čega se možete sjetiti. Specifično za te regije je da ljudi jednu jako puno mesa i mesnih prerađevima. Pogotovo jer je još uvijek u velikoj mjeri prisutna svinjokolja i to ima je više manje osnova ishrane.
Zasad je to sve o tome.Ova tema je tak započeta. Možda potakne nekoga na razmišljanje. Jer trebalo bi početi misliti svojom glavom. Veselim se vašim komentarima i nadam se da ćemo pokrenuti konstruktivnu raspravu.
P. S. Pogledajte fotografije. Što vam izgleda primamljivije u obliku u kakvom se nalazi? (Nisam stavio sliku mrtve krave nego samo njezine dijelove).
JOIN US ON
