Sreća djece je neprocjenljiva!
Kad je tata rekao da se poslije spavanja ide na sankanje, Sunčica je brzo zaspala.
Nakon dva sata čujem kako se probudila i tata joj odmah oblači skafander jer se obećanje mora ispuniti.
Radost je velika.
Skakanje po snijegu je trenutno najveća sreća. Tata je stavlja na sanke i vuče je, a sve to Vuk i ja posmatramo kroz prozor. Vuk, veseli desetomjesečni dječak, ljuti se, jer bi i on očigledno išao vani da se igra sa sekom. Odlazim po skafander i oblačim g, da i i uživamo sa sekom i tatom. Sad je sreća potpuna.
"A sada da pravimo anđele" - Sunčica.
Bato, hajde ustaj da se sankamo!
Nadam se da ste uživali dok ste čitali ovaj post. Ako vam se sviđa ovaj tekst, ne ustručavajte se da me pratite, da dijelite moje objave i lajkujete.
Hvala Vam na podršci, zahvaljujući vama ja sam sve više i više motivisana da pišem! Očekujte uskoro novi teskt!
S ljubavlju
mama Dragana
