Rak dojke je najučestalija zloćudna bolest u žena. Među ženama oboljelim od zloćudnih bolesti, 25-30% boluje od raka dojke, dok u ukupnom mortalitetu od zloćudnih bolesti, rak dojke sudjeluje s oko 15%. Iako je učestalost ove bolesti u zadnjih nekoliko desetljeća u porastu, smrtnost se u razvijenim zemljama smanjuje. Smanjenje smrtnosti rezultat je ranijeg otkrivanja i sve djelotrovrnije adjuvantne kemoterapije i hormonskog liječenja.
Iako je rak dojke najčešća maligna bolest žena, samo je oko 10% palpabilnih tvorbi u dojci maligno. Ovo je rijetka bolest u muškoj populaciji; na svakih 100 žena obolijeva jedan muškarac. Rizik razvoja raka dojke raste s godinama. Danas se smatra da svaka 8 žena ima rizik obolijevanja od raka dojke. Bolest je rijetka u žena mlađih od 40 godina, a samo oko 1 % malignoma dojke nastaje u žena mlađih od 30 godina. Učestalost je različita u različitim dielovima svijeta. Primjerice, niža je u Japanu u odnosu na zapadnu Europu i SAD. Učestalost raka dojke veća je u žena višeg socioekonomskog statusa. Uočena je nešto veća pojavnost u lijevoj dojci u odnosu na desnu. Bolest je najčešće lokalizirana u gornjem vanjskom dijelu lijeve dojke.
Dojka je građena od žljezdanog i masnog tkiva te živaca i limfnog tkiva. Ona leži na velikom prsnom mišiću i proteže se od 2. do 6. rebra te od sternuma do srednje aksilarne linije. Žljezdano tkivo dojke podijeljeno je u 15-20 režnjeva , a svaki režanj dijeli se na režnjiće koji se sastoje od žljezdanih elemenata. Režnjevi su okruženi vezivnim i masnim tkivom. Dojke krvlju opskrbljuje mnoštvo krvnih žila, a uz to postoji i gusta mreža limfnih žila. Tri su limfna područja koja nastaju uglavnom u bazi dojke: aksilarni lanac, transpektoralni lanac te lanac limfnih čvorova uz unutarnju mamarnu arteriju.
Brojni su rizični čimbenici povezani s nastankom i razvojem raka dojke.
NASLJEĐE- pozitivna obiteljska anamneza povećava rizik za razvoj bolesti.
HORMONSKI ČIMBENICI- rana menarha i kasna menopauza (mnakon 55.godine) povezane su s većim rizikom nastanka raka dojke
IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE- izloženost ionizirajućem zračenju u vrijeme i nakon puberteta povećava rizik nastanka raka dojke
NAČIN ŽIVOTA- prehrana bogata mastima povezana je s nešto većim rizikom nastanka ove bolesti
Kao i kod većine ostalih malignih bolesti, dijagnostika raka dojke započinje anamnestičkim podacima i kliničkim pregledom. Pregled se obavlja u sjedećem i ležećem položaju s podignutim i spuštenim rukama.
Mamografija je osnovna radiološka dijagnostička pretraga dojki. Ona je još uvijek najpreciznija i najraširenija neinvazivna metoda za detekciju malignoma dojki. Koristi se u probiru za ranu detekciju te za potvrdu kliničkom nalaza. Probir mamografijom smanjuje smrtnost za 30-40%. Osjetljivost mamografije je oko 90%.
Danas je preporuka da žena napravi prvu mamografiju s 40 godina, te potom se mamografija obavlja svake 2 godine, a nakon 50 godine jednom godišnje.
Ultrazvuk dojki se vrlo često koristi u dijagnostici raka dojke. Manje je osjetljiv i specifičan od mamografije. On je metoda izbora u mlađih (PREMENOPAUZALNIH) žena.
Sve sumnjive promjene u dojci ili regionalnim limfnim čvorovima moraju se pojasniti citološki ili biopsijom.
U novije vrijeme sve se češće upotrebljava MRI, osobito za detekciju okultnih primarnih tumora.
Samopregled dojke najbolje je raditi pred ogledalom.
Stanite se ispred ogledala goli do pasa.
Prvo što se radi je inspekcija. To se radi na način da se rukama podbočimo i pogledamo u ogledalu jesu li dojke simetrične, postoji li sekrecija iz bradavice ili disproporcija u veličini same dojke.
Zatim se podignu ruke iznad glave pri čemu se koža zategne te možemo vidjeti je li nam promakla neka promjena dok smo držali ruke dolje. Važno je zapamtiti da lijevu dojku pregledavamo s desnom rukom, a desnu dojku s lijevom rukom.
Liječenje raka dojke ovisi o proširenosti bolesti. U ranoj fazi kada je bolest lokalizirana provodi se terapija sa svrhom izlječenja dok se u poodmaklim stadijima primjenjuju palijativni postupci.
Kada je tumor lokaliziran, liječenje se započinje kirurškim zahvatom kojem je cilj odstraniti primarni tumor i moguće metastaze u regionalnim limfnim čvorovima.
Adjuvantna radioterapija obavezno se provodi kod svih žena nakon poštednog kirurškog zahvata.
REFERENCE
Mladen Stanec- Kirurška onkologija, 2011. knjižara Ljevak
Šamija, Mirko i suradnici, Onkologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2000.