U današnjem postu pisat ću o cistama lojnih žlijezda (ateromima) koje se liječe kirurškim putem. Dodat ću i nekoliko originalnih fotografija.
ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA LOJNIH ŽLIJEZDA
Žlijezde lojnice su egzokrine žlijezde koje putem folikularnih kanala luče loj na povrišinu kože. Nalaze se u koži cijelog tijela osim na dlanovima i tabanima. Loj kožu čini fleksibilnijom i manje podložnom oštećenjima. Sastoji se od triglicerida, kolesterola, voska te skvalena.
Razvoj žlijezda lojnica počima u četvrtom mjesecu gestacije a prilikom rođenja su uvećane i dobro razvijene. (1)
U djetinjstvu se smanjuju, a ponovno se uvećaju za vrijeme puberteta. Aktivnost im je uglavnom kontrolirana androgenima. (2)
Slika 1. Žlijezda lojnica
UZROCI I SIMPTOMI CISTE LOJNIH ŽLIJEZDA
Ateromi su jedni od najčešćih kožnih promjena (3). Nastaju začepljenjem izvodnih kanala žlijezda lojnica zbog čega dolazi do nakupljanja loja. Do začepljena može doći zbog traume kože, deformiranih kanalića žlijezda i oštećenja stanica nakon operacija.(4) Također se javljaju i kod nekih genetskih bolesti poput Gardnerovog sindroma (4).
Ateromi se uvećavaju postupno. Potrebni su tjedni ili mjeseci prije nego što ih pacijenti uoče. Uglavnom se radi o manjim potkožnim tvorbama, koje su bezbolne. Ipak, kod nekih pacijenata mogu se uvećati i do nekoliko centimetara te tako izazvati bol.
Dijagnosticiraju se uglavnom kliničkim pregledom. Kod nejasnih slučajeva može se učiniti UZV s citopunkcijom kako bi se potvrdila dijagnoza. Diferencijalnodijagnostički u obzir dolazi lipom. Jedna od glavnih komplikacija je infekcija ateroma. U tom slučaju dolazi do crvenila i bolova u području ateroma, a moguće je i curenje gnojnog sadržaja kroz kožu.
LIJEČENJE
Liječenje je uglavnom kirurško. Kod većine pacijenata nije potrebna posebna preoperativna priprema.
Opis postupka:
Nakon kirurškog pranja i sternilnog pokrivanja u područje ateroma daje se loklana anestezija. Za lokalnu anesteziju uglavnom koristimo lidokain. Pojedinačna doza lidokaina ne bi smjela biti veća od 4.5 mg/kg, a kod djece 3mg/kg.
Nakon lokalne anestezije slijedi incizija kože. Prikazani aterom se preparira i ekstirpira.
Slika 2. Prepariranje ateroma. (originalna fotografija)
Slika 3. Ekstirpirani aterom. (originalna fotofrafija)
Slijedi hemostaza (zaustavljanje mogućeg krvarenja), šivanje potkožnog masnog tkiva i kože. Kod većih ateroma u ranu se može staviti dren koji se obično vadi nakon 2 dana.
Kod inflamiranih ateroma radi se incizija i evakuacija gnojnog sadržaja, a aterom se u potpunosti ekstirpira nakon što se smiri upala.
ZAKLJUČAK
Ateromi se mogu pojaviti na gotovo svim dijelovima tijela. Pacijenti primjećuju potkožne tvorbe koje su uglavnom bezbolne, a rastom mogu izazvati bolove. Liječe se kirurškim putem, a jedna od glavnih komplikacija je infekcija koja se liječi incizijom i evakuacijom gnojnog sadržaja. Kod pojave potkožnih tvorbi potrebno je obaviti pregled liječnika kako bi se postavila točna dijagnoza i pružilo adekvatno liječenja.
REFERENCE:
[1] Encyclopaedia Britannica- Sebaceous gland
[2] Encyclopaedia Britannica- Human skin
[3] Sosa i suradnici. Kirurgija, Naklada Ljevak. 898-899